Vjera i nacija

Neki dan sam čitao u novinama izjavu jednog visokog vjerskog dužnosnika koji je rekao da u današnjoj BiH imamo maksimalnu slobodu upražnjavanja vjerskih običaja i slobodu prakticiranja vjere koju nismo imali u prošloj državi. Razmišljam o tome danima.

Mislim da se danas više apostrofira multikonfesionalnost naših gradova ali da je prije vjerovanje bilo nekako iskrenije. OK, neki će reći da je to vjerovanje bilo u ilegali, ali činjenica je da je danas mnogo više vjernika ali ih je mnogo koji vjeruju u Boga radi drugih a ne radi sebe samih.

Za svaki vjerski praznik se na Kamenom mostu istakne onaj plakat na kome piše Bajram Šerif Mubarek Olsun, Sretan Uskrs ili slične čestitke, pa čak se čestita i Pesah. Koliko ima Jevreja u Zenici mogli su na plakatu napisati i njihova imena ili jednostavno: „Sretan Pesah obojici“. Time se hoće apostrofirati naša multikonfesionalnost ali ja mislim da je u praksi mnogo drugačije.

Proslavio sam više Bajrama od većine Muslimana koji taj praznik danas obilježavaju i sjećam se sa radošću kako nas je rahmetli teta Rabiha uvijek zvala na kolače. Za Božiće i Uskrse smo i mi komšije darivali kolačima i bojanim jajima, dok mi je mama bila živa.

Na ponoćke se išlo redovno sa prijateljima ma koje vjere bili i proslavljalo se mirno i dostojanstveno. Danas se moraš probiti kroz koridor policajaca da bi prisustvovao svetoj misi a poslije nje ti treba pancir i tamponi za uši da bi preživio silu pirotehnike koja se upotrebljava oko crkve. Nekad su crkvu išli pravi i istinski vjernici koji su iz ljubavi prema Bogu dolazili na misu a danas je prakticiraju oni koji skupljaju političke poene kao nekad što su se skupljali odlaskom na sastanke u Savez komunista.

Slična stvar je i sa džamijama. Danas imamo mnogo više džamija nego u prijeratnom periodu ali kada dođe Džuma namaz svi se sjate u Čaršijsku džamiju da bi bili viđeni i skupili više poena. Odmah da se ogradim, ne mislim tu na izuzetno poštene vjernike kojima je tu džemat i onima koji su pravi vjernici, koji prakticiraju vjerske obrede iz dubokih osobnih uvjerenja. Takođe, jako mi smeta kada dođe Ramazanski post i kada vidim prave vjernike koji poste čitav mjesec pa sa radošću dočekaju Bajram, a nasuprot njih vidim mnogo njih koji su također postili mjesec dana a napiju se ko svinje odmah poslije Bajram namaza. Ne bih volio da budem krivo shvaćen ali za mene su to nekakvi parcijalni vjernici koji samo donose štetu svom narodu. U svemu ovome najviše ispaštaju ljudi koji stvarno vjeruju a poistovjećuju ih sa ovim gorespomenutim. Imam mnogo prijatelja koji su vjernici i koje izuzetno poštujem, a oni koji me poznaju znaju da 17 godina nisam pio ni kapi alkohola za Ramazan jer mi je bilo bezveze piti pivo ili vino kada drugi ljudi oko mene poste.

Koliko sam upoznat sa tim obredom, ovih dana bi trebala početi i korizma (dani uskrsne priprave) i mnogi će katolici postiti mjesec dana na svoj način. Kod nas je specifičan način jer mnogi poste da bi mogli glorificirati svoju odanost vjeri a ne da to rade onako kako treba, isključivo radi sebe i Boga. S toga nije ni čudo da se kod nas odomaćila teza da su u Čajdrašu i Podbrježju veći katolici i od samog Pape.

Nadam se da ću dočekati opet da za Bajram zeničke ulice mirišu na baklavu i kadaif a ne na odvratni miris baruta od ispaljenih petardi.

P.S. Molio bih prave vjernike da shvate da ovaj post nipošto nije napisan zbog njih nego isključivo zbog onih koji se kriju iza vjere i manipuliraju njom radi lične dobiti.