Šta je nama Indija

U razgovoru sa prijateljem koji je prije rata radio u Ekranu (preduzeće koje je objedinjavalo sva zenička kina) saznao sam podatak koji vjerojatno niko od vas ne zna. Najgledaniji film u zeničkim kinima svih vremena nije ni jedan od naših ratnih spektakala, ni jedan film Bruce Leea nego indijski film Bidaai (rastanak). Priznajem da sam i ja to patetično smeće pogledao (doduše na televiziji) i tada sam, kao i mnogi Zeničani, stekao određene simpatije prema tom jadnom narodu. Vjekovima ih je gazio engleski Komonvelt i kada god ste gledali na TV reportaže o Indiji vidjeli ste samo jad i bijedu. Druga najmnogoljudnija nacija na svijetu (milijardu i dvjesto miliona stanovnika) koja bi po nekim predviđanjima za trideset godina trebala prestići Kinu jer kod njih nema kontrole rađanja kao u Kini (a možda i zbog toga što je pola Kine došlo kod nas da otvori radnje).

Kada se sabere sve ovo što sam napisao valjda vam je lako zamisliti moje iznenađenje kada sam doznao da je jedan Indijac među pet najbogatijih ljudi na svijetu i da je baš on došao da kupi ponos našeg grada, Željezaru Zenica. Svi Zeničani su u tome vidjeli spas jer znamo koliko taj gigant znači za ekonomiju grada i regije.

Nakon višemjesečnih pregovora Željezara je počela sa radom ali gle iznenađenja! Od prijeratnih 19 do 21 hiljada zaposlenih sadašnji Mittal zapošljava oko 5 hiljada, a aerozagađenje je gore nego prije rata. Naše opštinsko rukovodstvo je sklopilo ugovore koji braći Indijcima dopuštaju prazan hod u postavljanju filtera u periodu od deset godina. U jeku najvećih Eko protesta, kao slučajno, cijeli grad izgubi centralno grijanje jer Mittal je vlasnik kotlovnice koja parom snabdijeva grad. Bili smo jednim krajnje perfidnim kockarskim manirom bačeni u „gabulu“. Ako se bunimo protiv zagađenja onda ćemo krepati od hladnoće i obrnuto. Najviše mi je uši zaparala izjava gradonačelnika koji je rekao da mu je draže da imamo deset hiljada zaposlenih nego da imamo čist zrak a isto toliko gladnih i nezaposlenih. Postotak oboljelih od raka je skočio za nekih 15 procenata a nisu zanemarivi ni postoci djece koje dobijaju bronhitis i astmu.

Indijski vlasnici Mittala, koji su poznati u cijelom svijetu po tome što nigdje ne poštuju eko propise, su se pokazali kao bešćutni izrabljivači kojima nije stalo do ljudi nego isključivo do zarade.

Obzirom da je najpoznatija Indijska knjiga Kama sutra (umjetnost vođenja ljubavi) nije ni čudo da nas onda ovako kvalitetno jebu.

P.S. Cijenjeni čitatelji, oprostite zbog ove zadnje riječi. Nisam našao niti jednu koja bi je mogla adekvatno zamijeniti a da ne izgubi na značenju.