100 - ti

Kada sam prije tri i po mjeseca počeo pisati ovaj blog nisam mislio da ću tako brzo stići do ikakvog jubileja, a evo – danas je na repertoaru moj stoti post.

Sve je počelo na nagovor moje djevojke (to sam vam već rekao), i sad već mogu reći da mi je jako drago što me uspjela nagovoriti da ono o čemu razmišljam i pričam zapišem ovdje. Za svoje pisanje sam dobio mnogo pohvala i nešto kritika, a ono što me i samog iznenadilo jeste veliki broj ljudi koji su mi se zahvalili na tome što pišem. Dosta ljudi pronalazi zadovoljstvo u čitanju mojih postova i ja sam zbog toga odlučio da nastavim sa ovom djelatnošću sve dok bude makar jedna osoba redovno posjećivala Blentovena.

A za sada ih ima puno više, i koliko sam primijetio, taj broj se povećava. S vremena na vrijeme posmatram kartu svojih posjetilaca koji za sada dolaze iz 47 zemalja. Iako sam u početku mislio da će me uglavnom čitati Zeničani koji žive vani, moram priznati da mi je drago da ipak imam najviše posjeta iz Bosne i Hercegovine. Naravno, najviše je čitalaca u samoj Zenici, a za one koji stalno podgrijavaju netrpeljivost između Zenice i Sarajeva moram naglasiti da je sljedeće mjesto u kojem je Blentoven najčitaniji upravo Sarajevo. Naravno da ne mislim da Sarajlije od puste dosade čitaju i moj blog, nego taj podatak još jednom potvrđuje činjenicu da su Zeničani najvećim dijelom orijentisani ka Sarajevu. Sljedeći grad u kojem me čitaju je Mostar, a onda slijede Prijedor, Banjaluka, Prnjavor, Doboj, Tuzla i Brčko.

U inostranstvu sam najprisutniji u Americi, Australiji u Holandiji, a zatim slijede Hrvatska, Njemačka, Slovenija, Austrija i ostale države u kojima očito ima naših ljudi. Iskreno, iznenadim se kad vidim dokle smo sve „dobacili“. Vrlo često gledam kartu i pokušavam se sjetiti ko bi me sad mogao npr. čitati u Poljskoj. U ove zemlje koje vode sa brojem posjeta je otišlo mnogo ljudi koje znam, ali ko me čita u Nigeriji, Senegalu, Alžiru ili Maleziji? Zar nas ima i tamo? One dvije posjete iz Dubaija se nadam da je napravio neki šeik kojem se jako sviđa kako pišem i koji bi me mogao nagraditi nekom vrstom sponzorstva. Ili bar da me angažuje za pisanje njegove biografije.

U ovom jubilarnom postu ću iskoristiti priliku i pozdraviti sve svoje vjerne čitaoce uz obećanje da ću se truditi da i dalje budem dio vaše svakodnevnice. A poseban pozdrav bih uputio momku koji me redovno čita u svom Waikiki džematu na Havajima. Uvijek se obradujem kad na karti usred okeana ugledam upaljenu crvenu tačkicu. Zamislim ga kako ispod palme čita Blentovena i bude mi drago što sam bar na taj način stigao i na Havaje.