04 March 2009

Utorak uvečer

Kada sam čuo informaciju da će mlada Adisa Zvekić, nekadašnja pjevačica benda „Dubioza kolektiv“ pjevati sa triom Davor, Tvrtko i Bero u kabareu nisam ni sekundu razmišljao gdje ću provesti utorak večer.

Da su gore navedeni muzičari vrsni instrumentalisti sam već pisao ali da će me djevojka izuzetno lijepog glasa i lika ostaviti bez teksta nisam ni sanjao. Otpjevala je samo četiri pjesme jer nisu stigli uvježbati više ali njen glas i aranžmani koje je trio prilagodio njoj su zvučali kao muzika iz raja. Mnoge djevojke bi imale tremu pri nastupu sa trojicom profesora muzike ali Adisa je u maniri prave zvijezde iznijela te pjesme i stvorila mi sliku nekih zadimljenih američkih barova u kojima svira akustična muzika i pjevaju dame anđeoskim glasovima. Njena moć improvizacije je toliko zapanjujuća da jedva čekam da čujem njen solistički album za koji sam čuo da uskoro izlazi.

Dojam izuzetno ugodne večeri pokvario je jedan tipični predstavnik zeničke pseudointelektulane scene. Brada filozof je vidno pijan doveo sa sobom i ličnog muzikaša, čovjeka kojeg stariji Zeničani znaju kao Miša. Na silu je htio da Miš svira neke svoje „popevke“ kojima objektivno i nije bilo mjesta među ovako urbanom ekipom. Nakon rajskog pjevanja Adise i fantastične svirke tria DBT muzikaš je uzeo gitaru i opalio po kafanskom repertoaru. Našem uglednom intelektualnom i akademskom građaninu je ta vrsta očito mnogo više godila.

Ne zalazim ja u muzičke afinitete ali mi nije jasno ponašanje gospodina koji drži katedru na zeničkom univerzitetu koji sebi daje za pravo da uzurpira tako plemenito mjesto kakav je kabare bio večeras. Zenički intelektualci, koji su intelektualci samo po vokaciji a ne po ponašanju, toliko su uobraženi da misle da su svojim dolaskom u neki objekat postali ona zamišljena osa oko koje se svijet okreće i da se vrijeme počinje računati od njihovog bistvenja.

Dreka „bradinog“ tamburaša koja mi je ličila riku koze koja mutira je mene i H. natjerala da izuzetno prijatni ambijent Kabarea napustimo ranije nego smo planirali i dala mi je do znanja da su naši mladi i predobri kako im se ponašaju profesori.

4 comments:

  1. Nadao sam se i cekao ovaj trenutak od prvog dana kada sam cuo za Gluho Doba. Uvijek sam osjecao da se kao pjevacica i umjetnica "trosila" u toj grupi i da je solo karijera njen pravi poziv. Nadam se samo da nije prekasno.

    ReplyDelete
  2. ..ja vam moj Damire;nemam sto kazat',vi to znadete ljepse od mene.Mere bit' da tambure i nisu losa stavar? u zivotu?!Ali i tamburasi,kao sve u zivotu,trebali bi imati nekakvu mjeru,nacin;kada i kome se prestaviti!Gazde,oni sto placaju sirote muzikante;takvi dilkosi nisu nikada imale mjere,oni su problematicni vazda bili;nikada minstreli,trubaduri i njima slicni cirkusanti...

    ReplyDelete
  3. Mislim da gazde u ovom slučaju nisu presudan faktor.Koliko ja znam,gazda je spriječavao tamburaša da nastupi obzirom da je uredno dogovorio svirku tria.Konkretno,ja nemam ništa protiv Miša i njemu sličnih ''muzikaša''.Oni su dobri ali u u drugom ambijentu,za ovaj baš i nisu.
    Preporučio bih svima koji čitaju moj blog i ovaj komentar da pročitaju post Jefimije koja je iznijela jedan posve drugačiji osvrt na proteklu noć.

    ReplyDelete
  4. E moj Blentoven,

    bila je to mislim da godina '93. Zatekoh se u Tropiku na kafi, jer su tada imali jedini plinski aparat :-) I tada su "gluhi" zajedno sa Adisom imali svoju improvizaciju...Kao što je Jefimija rekla...Adisin glas te preuzme, uzima dah i glas!

    Niko ne sumnja u njene kvakitet i možemo joj poželiti sbe najbolje. A Kabareu pustiti da kroji svoju poslovnu politiku u interesu građana.
    pozdrav!
    Tarik

    ReplyDelete