Veni, vidi, vici

U našem gradu se napokon otvorilo mjesto koje je razbilo šablon noćnih izlazaka. U kuglani je pokrenut kviz „Edoteka“ koji je postao IN mjesto za mlade i nas ne tako mlade Zeničane. Dobio sam poziv od mog prijatelja, bloggera takođe, da im pojačam ekipu za takmičenje koje se održava svakog četvrtka. H. i ja smo prihvatili poziv jer sam pomislio da je vrijeme da testiram ovu ogromnu površinu koju nosim na ramenima i da dokažem ljudima da sam ja ipak prvak grada u nenaplativim informacijama. Cijelog života slušam bajke o svojoj enciklopedijskoj „pameti“ pa pomislih da nije loše da to probam i materijalizirati na neki način. U bifeu kuglane, gdje se i održava kviz, sam sreo mnogo poznatih faca koji su došli s istim ciljem. Bilo je 19 ekipa koje su imale u prosjeku po šest članova i svi su morali odgovarati na 40 pitanja podijeljenih u četiri oblasti. Tu večer su bile oblasti: geografija, crtani filmovi i stripovi, opće znanje i sport. Kao što se vidi iz naslova mi pobijedismo, doduše dijelili smo prvo mjesto ali pobjedi se ne gleda u zube. U gradu gdje su IN kafići u kojima trešti narodna muzika i gdje dominira papanluk ovaj vid zabave mi djeluje kao pravo osvježenje.

Pri povratku kući sreo sam skupinu ljudi koji su postavljali jumbo plakate za koncert Dine Dervišhalidovića „Merlina“ kojim bi se trebala otvoriti naša sportska dvorana koja je dobila originalan naziv - Arena. Taj Skadar na Bojani koji se počeo graditi u osamdesetim godinama prošlog stoljeća je izgleda napokon gotov. Tek sad pri kraju radova saznali smo da naš ponos nema adekvatnu visinu za postavljanje centralnog semafora kako je prvobitno bilo planirano nego će imati lcd displeje u uglovima dvorane. Sve dvorane građene u posljednje vrijeme (a gradilo ih se mnogo) imaju u prosjeku visinu od preko dvadeset metara samo naš vajni arhitekta Turkić nije to znao pa nam je napravio dvoranu visine 12 metara. Mislim da će se jedino gimnastika moći održavati bez nekih većih problema u toj dvorani jer nije mi poznato da neko ima odraz veći od deset metara pa da je u opasnosti od udaranja u svod dvorane.

Samo otvaranje je bilo planirano da izvede Zdravko Čolić što je bilo prihvaćeno sa ogromnim oduševljenjem a isto je naglo splasnulo kada su čuli da „paša sarajevski“ uskače umjesto vječitog mladića. Meni nije jasno kome je pala ta ideja na pamet ali mi je bar razbilo dilemu da li ću ići na otvaranje. Mogli bi me samo mrtvog odvesti da slušam Merlin. Još od samog rata i one njegove pjesme „Gdje si bio ti kad je bilo najteže?“ koja je vrhunac licemjerja obzirom da je snimana u Njemačkoj ja osjećam jednu ogromnu odbojnost prema tom kvaziumjetniku. Da ne pričamo o horu djece koja pjeva kako Mujo ima dobru ćunu ... Tip je stvarno papak beskonačni.

Iz nekih izvora bliskih opštini sam doznao da nisu htjeli da dovedu Čolu jer je njegov menadžer tražio 50 hiljada maraka za koncert. Nešto kontam u sebi, da li će i ovaj frfljavi pjevač dobiti manje? Ja i nisam neki obožavatelj opusa Zdravka Čolića ali moram reći da je on Pavarotti za Dinu. Ako je istina da u dvoranu prilikom koncerta može stati 6-7 hiljada ljudi onda su mogli komotno staviti kartu od deset maraka i prodali bi je za sat vremena. Bilo bi bar 80 posto žena koje bi odmah kupile kartu. Ovako nema nam druge nego uz prvi behar na granama drveća po Kamberoviću slušati k'o fol rokera Dinu kako pjeva „Bosnom behar probeharao“.

Doduše, kako ko, ja ga neću slušati ni kada bi oni meni dali deset maraka.