Droga - karcinom našeg društva

U posljednje vrijeme počeo sam zagledati smrtovnice po zidovima i rijetko po mjestima predviđenim za plakatiranje. Neki dan mi je pogled ostao prikovan na smrtovnici momka po imenu Jamin Karić. Imao je samo 23 godine. Nisam ga poznavao ali osjećao sam se jako sjebano. Samo par dana prije taj je momak po ko zna koji put prolazio čaršijom i teturao ulicom da sam mislio da će umrijeti na nogama. H. i ja smo ga gledali kroz prozor njene radnje i ja sam onako, za sebe ,rekao: ''Vidi ovoga, matere ti, umro je a da nije ni svjestan toga...'' Njegov mladi život se vidno gasio zadnjih par mjeseci i svakim danom je bio u sve gorem i gorem stanju. Kažu da su ga našli u zgradama u izgradnji na Meokušnicama. Sumnjaju na predoziranje mada se kod nas u takvim slučajevima sudska medicina izjašnjava narodu prihvatljivijim dijagnozama tipa - srčani udar.

Sasvim slučajno sam kod Ade na blogu pročitao da kod nas u Zenici postoji organizacija pod imenom „Bilo“ koja okuplja bivše i liječene ovisnike. Jako mi j drago da takva organizacija postoji i mislim da bi naši cijenjeni općinski vijećnici trebali iz svog budžeta malo „pogurati“ ovakvu organizaciju jer kod nas je stanje sa narkomanima dostiglo alarmantne razmjere. Svi više i više mladih srlja u taj bezdan iz kog skoro nikad nema povratka. Pročitao sam da su u zadnjih godinu dana umrli i Kina i Libe, ljudi koje sam poznavao godinama. Spletom nekih blesavih okolnosti ja sam upoznao više narkomana nego ona famozna sestra Bernardica koja je jedno vrijeme bila sinonim za liječenje ovisnosti na ovim prostorima. Moje iskustvo sa opijatima se završilo na pušenju trave ali sam i to batalio prije petnaest godina kada sam shvatio da je puno bolje otkinut' se od alkohola nego duvat' travu od koje me počesto boljela glava. Neki kažu da je trava predsoblje za ulazak u svijet jačih opijata ali se ja ne slažem s tim. Mislim da je predsoblje labilan karakter. Prije nekoliko godina rahmetli Osman Cogo, narkoman sa najdužim stažem u Zenici je išao po školama i djeci pričao o štetnosti droge. Po meni je to bio pravi potez jer pogled na njegovo drogom sasušeno tijelo i facu su djeci morali biti dobar primjer i otjerati iz njihovih glavica želju da ikada probaju sebi učiniti to zlo i probaju heroin ili neku sličnu drogu.

Nije mi jasna policija po tom pitanju jer svi koji čak i rjeđe dolaze u grad znaju ko dila drogu i nije rijedak slučaj obračuna dilera međusobno. Svi dileri budu uhapšeni i u vrlo kratkom periodu budu vraćeni na cestu gdje nastave svoj prljavi posao. U zapadnim zemljama se za dilanje dobijaju kazne ekvivalenetne onima za ubistva a kod nas više dobiješ ako ne platiš ratu za kredit. Sramota!

U svakom slučaju bih zamolio roditelje da obrate pažnju na svoju djecu jer bauk narkomanije u Zenici vreba iza svakog ugla.