Crnjaci

Negdje sam davno čitao da kada prave parkove Englezi i Japanci puste da ljudi odaberu staze kojima će hodati pa onda nadležni po najugaženijim mjestima naprave asfaltirane staze. Slično se ponašaju i šefovi preduzeća J.P. „Parkinzi“ Zenica. Oni naime puste mjesec dana da ljudi parkiraju automobile a onda na mjestima gdje je parkirano najviše automobila preko noći postave tablu na kojoj piše da se parkinzi naplaćuju. U samom centru grada više nema niti pedalj slobodnog prostora za besplatno parkiranje a to je uzrokovalo samo povećan broj nepropisno parkiranih automobila.

Naravno, po našem starom običaju postoje oni koji nepropisnim parkiranjem ostanu kraći za nekih sedamdesetak maraka (koliko košta izuzimanje automobila nakon što ga pokupi pauk). Čišćenja paučine ste lišeni ako vam je otac mesar, vlasnik neke građevinske firme ili neki drugi moćnik jer takvima niko ne smije odnijeti auto a i da smije ne bi mogao jer bi svaki „pauk“ dobio bruh kada bi podigao njihove napucane terence.

Danas hodam Titovom i prilazi mi komšija. Sav zadihan traži od mene uslugu. Ja kao susretljiv susjed se ponudim za pomoć a on mi ni pet, ni šest nego traži ličnu! OK, navikao sam da mi neko traži cigaru, da mu pomognem oko slikanja u bolnici (brat mi je radiolog u bolnici) ali da mi neko traži ličnu...? Lična mu treba da bi kupio karte za utakmicu BiH –Belgija jer prodavci daju samo po jednu kartu a drugu možeš nabaviti samo ako imaš ličnu osobe kojoj kupuješ. Takvu euforiju još nisam vidio na ovim prostorima. Priča se da će čekanju pola Mittala, za penzije i invalidnine su svaki čas pod upitnikom, broj nezaposlenih nikad veći ali nikog to ne brine, redovi za karte su duži od desetak metara. Već sad karte na crnom tržištu prelaze 200 posto od cijene karte koju je raspisalo naše bajno predsjedništvo Nogometnog saveza. Zaboravih napomenuti da je uslov za kupovinu karte lična karta upravo iz razloga sprečavanja nelegalne prodaje. Možete naslutiti koliko je to uspješno čim malo prošetate kamenim mostom.

Danas sam pričao i sa jednim prijateljem koji je jedan od managera (tako se sad zovu upravnici) u Mittalu. Čovjek je sav sjeban jer mora sastaviti spisak ljudi koje će poslati na čekanje. Morao je sastaviti spisak a zna da kada tim ljudima popolove platu (na čekanju se dobija plate) neće imati ni za klopu a kamoli da plate režije ili vrate rate kredita. Bešćutni Indijci se vade na globalnu recesiju i na smanjeno tržište čelika koji Mittal proizvodi. Ne moram vam posebno naglašavati da opet nemamo grijanja već desetak dana jer je postalo simptomatično da kada su god su neke frke između rukovodstva i općinskih glavešina narod ispašta. Nije mi jasno kakve mi to kotlove imamo, kao da su ih djeca radila na opštetehničkom (sad se taj predmet drugačije zove), jer se non stop vade na kvar na kotlu. Kod mene u stanu je toliko hladno da ovaj post pišem obučen kao da sam u drva krenuo.

Sve u svemu ovo vam pišem da shvatite kako je naš voljeni grad totalno u ku..cu. Ostali smo da se brinemo sami o sebi jer iznad ovog grada i sam Bog sve rjeđe navraća.