Tarik F.

Svi oni koji me poznaju a prate ovaj moj blog još od samog početka očekuju da pišem o svom prijatelju Tariku Filipoviću. Evo, napokon su došli na svoje.Danas ću pisati o njemu iako mislim da će mi to biti najteže napisani post do sada. Kako napisati post o najboljem prijatelju a da izbjegneš patetiku? Ili još gore – kako o njemu napisati nešto što već nije napisano?

Tarika poznajem više od dvadeset godina . Upoznao sam ga kao malog Emininog brata još dok je išao u IGK školu i prolazio kraj picerije u koju smo izlazili tih godina. Kasnije sam ga sretao kod amidže u kafiću „Balthazar“ gdje je već tada pokazivao izuzetan dar za glumu uveseljavajući bližnje imitacijama poznatih ličnosti. Logičan slijed okolnosti je bio da ga Emina koja je već tada bila članica dječje scene BNP-a odvede na probu.

Bio sam na njegovom oproštajnom pri odlasku na odsluženje vojnog roka u Puli a sticajem okolnosti sam bio prisutan i kada je došao iz vojske u samo praskozorje rata u Hrvatskoj. On odlazi na kazališnu akademiju u Zagreb i ne nastavlja obiteljsku tradiciju studija elektrotehnike koju je par godina prije upisala njegova sestra. On i sestra su preživljavali kalvariju tih godina rata jer su bili razdvojeni od svojih roditelja tako da su pored briga o preživljavanju i skrivanja od mobilizacija po Zagrebu imali brigu o svojima koje su jako rijetko čuli.

Kada razmišljam o Tariku pomislim da mu ne zavidim ni na slavi, lovi ili zvjezdanom okruženju u kojem živi nego na okruženju u kojem je rastao. U šali sam njegovu obitelj zvao „Cosby family“ jer toliko ljubavi i harmonije u jednoj porodici sam vidio samo u toj seriji. Čika Omer i teta Seka su tako smireni ljudi sa mnogo takta pa i nije čudo da su Tarik i Emina izrasli u divne uspješne ljude. Obzirom da vjerujem u genetiku nimalo ne sumnjam da će i Tarik biti divan otac svojim sinovima što već i sada dokazuje.

Drago mi je da je otišao u Zagreb jer da je ostao u Zenici ne bi sigurno bio ovo što danas jeste. Ovdje su ljudi skloni da posijeku sve što previše izraste a on je itekako izrastao. Odigrao je preko 40 premijera u matičnom kazalištu Kerempuh i snimio desetak filmskih uloga. Mnogi licemjeri ga ne smatraju glumcem nego TV voditeljem iako su dvije predstave u kojima on igra glavne uloge najgledanije u Hrvatskoj svih vremena. To su „Izbacivači“, kultna predstava koja je izabrana za najbolju predstavu od osamostaljenja Hrvatske države i „Magic Act show“ koja je prije par mjeseci doživjela 300-u izvedbu a još uvijek su sve predstave rasprodane. Izvrstan je bio i u „Metastazama“ gdje je maestralno odigrao ulogu narkomana koji odrasta u predgrađu koje jako liči na našu Blatuši i u „Bure baruta“, predstavi koja je snimljena po scenariju Dejana Dukovskog po kojem je snimljen i istoimeni film.

Glumio je i u nekoliko filmova a najupečatljivije uloge, po meni, su mu uloga agenta Antiše u filmu „Dva igrača s klupe“ i uloga negativca Joke u filmu „Duga mračna noć“ Antuna Vrdoljaka. Nedavno je završio snimanje filma „Sturm“ , njemačkog režisera Hans Christiana Schmidta u kojem glumi odvjetnika u suradnji sa Haškim sudom.

Iako je po vokaciji glumac izuzetno dobro se snalazi u ulozi voditelja. Najveću popularnost i status zvijezde na ovim prostorima su mu donijeli kvizovi „Milijunaš“ i „Jedan protiv sto“. Taj status ga nije promijenio ni za nijansu, ostao je jednako dobar sin, brat, rođak i prijatelj. Bio sam svjedok stotinama puta njegovih druženja sa megapopularnim zvijezdama sa ovih prostora ali znam da su mu i dalje najbliži oni koje je upoznao dok je još bio anonimni Tarik . Njegova ljubav i privrženost Zenici su mi bili uvijek fascinantni. Čak mi je u mnogo situacija išla na živce njegova predanost rješavanju problema u zeničkom fudbalu. Čelik je njegova velika ljubav koju će ne sumnjam prenijeti i na Armana i Dinu koji su već obučeni u Čelikove dresove. Mnogim ljudima iz Zenice je pomogao na razne načine i znam da bi se naljutio na mene da sad, ovako javno nabrojim neke primjere.

Prije tri godine sam u Trpnju upoznao Lejlu. Nije mi trebalo više od pola sata priče s njom da shvatim da je to baš to. Što smo ja i Tarik išli sami na more skupa - išli smo. Ono čemu je cijelog života težio desilo se. Našao je djevojku svog života i nakon godinu i pol se oženio. Vjerujte mi, ako je dugo birao i isplatilo se. Lejla je predivna dama koja po svemu odgovara Tariku i predivna je mama njihovim sinovima. Njihova harmonija u braku je toliko očita da i hrvatski mediji koji vole čeprkati po tuđim brakovima mogu samo aplaudirati njihovoj sreći. Lejla, welcome to Cosby family!

Vratit ću se na početak ovog teksta - zašto baš danas da pišem o Tariku.

Valjda će vam biti jasnije kada pročitate ovo: SRETAN TI ROĐENDAN, BURAZ!