"Šen"

U samo praskozorje rata na ovim prostorima dvojica dobrih prijatelja, Ilhan Krasnić i Stojan Grab - Stole su zakupili prostor ispod nekadašnjeg Express restorana i otvorili mjesto koje je čitavu deceniju oplemenjivalo Zenicu u kasnim noćnim satima. Iako sam u tom objektu bio kao dio inventara nikad nisam dokučio zašto su ga nazvali baš „Šen“.

Ilhan i Stole su svoju saradnju započeli još sredinom osamdesetih sa videotekom „Korni“ i još je više produbili preuzevši od tadašnjeg preduzeća „Dionis“ diskoteku koja i i nije baš sjajno radila dok je bila u državnom vlasništvu. Njih dvojica su jedni od rijetkih koji su se održali radeći u „talu“. U Zenici je to baš prava rijetkost ali njih dvojica su se tako kvalitetno nadopunjavali da nije iznenađenje to što su ortaci i danas. Ilhan je bio zadužen za financije i tehnički dio posla a Stole za sve ostalo. Iako je ventilacija bila grozna, gužva ogromna a muzika preglasna, svi smo išli tamo. Činjenica je da nismo imali alternativu ali najviše se išlo zbog prijatne atmosfere koja je vladala.

Uz diskoteku tu je bila i videoteka „Šen“ koja je dobro radila a tokom rata (obzirom da je disko bio podrumska prostorija) sklanjalo se tu veliko društvo i provodilo sate u igranju rauba i pikada. Jedno vrijeme je čak tamo bio i „karambol“ (plemenitija verzija bilijara) pa je bilo lijepo vidjeti starije generacije Zeničana na čelu sa Dr.Mustafom Omanovićem, glumcem Farukom Zadićem i pokojnim Vladom Miličevićem i neke nove klince koji su tek otkrivali tajne te igre.

Za garderobu se brinuo uvijek usporeni Fudo koji je za svakog gosta imao po jednu priču. Na ulazu su bili uvijek dobri i gradu poznati jaki tipovi - na početku Brano Milivojša (poznati Zenički bokser) a kasnije Sema, pa Robi i Sini iz Blatuše. Belaja je bilo rijetko ali ga je uglavnom našao onaj koji ga je i tražio. Muziku su puštali DJ-evi koji su uglavnom radili kao tonci na CD radiju a nerijetko se dešavalo da nekim šupljim danom (utorkom ili četvrtkom) budu neke tematske večeri sa gostujućim DJ-om.

Od kada je „Šen“ promijenio vlasnike i prvo slovo imena (sad se zove „Ten“) ja sam otišao samo jednom na to mjesto i to na otvaranje jer sam dobio pozivnicu. Ok, sad je to malo napucaniji prostor ali meni to nije ono što me iz noći u noć dovodilo tamo. Sve je drugačije, ambijent, ljudi i napokon - muzika. Narodnjaci pršte da te uši zabole. Po meni narodna muzika i diskoteka su dva nespojiva pojma.

A možda sam i samo malo ostario.