Nekad i sad

Skoro da bih se smio kladiti da svi koji su stariji od 25 godina (dakle svi oni koji su živjeli bar dio svog života i u bivšoj državi) skoro svakodnevno prave poređenja sa životom prije i poslije rata.

Da li je bilo bolje ili gore je pitanje na koje možemo čuti različite odgovore. Ako kažete da je prije bilo bolje vrlo često vas optuže da ste jugonostalgičari. Ako se izjasnite da vam je bolje sada onda ste često neka vrsta ratnog profitera. Vlasnici ovakva dva različita mišljenja se znaju trpati i u još neke grupacije poput – nacionalisti, lijevi, desni, došljaci, starosjedioci, građani, seljaci. Ima tu još mnogo podjela ali ne bih sad o tome. Nije mi cilj da provociram pripadnike bilo kojeg od ova dva mišljenja.

Da je prije bilo sigurnije složiće se većina. Mogao si spavati na cesti i ništa ti se ne bi desilo - kažu svi. Nećemo sad ulaziti u potrebu bilo koga da spava na cesti i provjerava ove tvrdnje. Tadašnja Milicija je svoj posao radila često i previše revnosno pa se nerijetko dešavalo da batine dobiju i oni koji su imali samo malo dužu kosu. Nije bilo preporučljivo izdvajati se iz mase na bilo koji način.

Prije su i mangupi bili drugačiji. Najčešće su to bili momci koji su imali dobre ocjene u školi (da ne kažem štreberi), momci koji su se bavili sportom. Mangupi su bili zbog toga što su imali takav stav i niko ih nije smio poprijeko pogledati.

Da, bilo je puno drugačije. Išlo se na more svake godine. Činjenica, išlo se na Jadransko more a ne u kojekakve Tunise i Egipte, ali je svako ko je htio bar jednom godišnje svoju pozadinu kvasio u teget plavom Jadranu. I taj godišnji odmor niste morali otplaćivati do idućeg godišnjeg nego ste ga finansirali od regresa, za koji pouzdano znam da većina zaposlenih danas i ne zna šta je.

Ne znam koliko je uputno da ja koji više i nisam toliko mlad povlačim paralele između života mladih nekad i sad. Ne mogu se oteti dojmu da su se mladi znali mnogo bolje zabavljati nekad iako je bilo mnogo manje sadržaja. Danas mladi imaju mnogo više kafića i eventa ali opet pribjegavaju sintetičkim stimulansima kojih je doduše bilo i u moje vrijeme ali ne u ovolikoj mjeri. Prije je takođe bilo ljudi sklonih svakojakim opijatima ali niti jedan od njih nije bio incidentan i agresivan. Danas svaki ima svoj kriminalni dosje obiman kao sabrana dijela Ive Andrića.

Prije su djevojke bile zainteresirane za momke koji su bili dobri studenti i uz to dobro izgledali. Danas možeš izgledati kao vanbračni Apolonov sin ako nisi sin nekog od lokalnih tajkuna i nemaš „jeep“ veličine omanjeg autobusa kod njih nemaš niti teoretske šanse.

Mnogima nije lako prihvatiti promjene koje su se desile. Činjenica je da niko od nas nije bio za rat i da na stvari koje su se promijenile i nismo mogli uticati. Nostalgiju ne osjećaju samo ljudi koji su otišli. Osjećamo je i svi mi koji smo ostali, ali to je u stvari žal za prošlim vremenima. Za vremenom u kojem smo bili prije svega sigurniji, i fizički i ekonomski, ali i vremenom u kojem smo bili mlađi.

A odgovor na pitanje s početka – je li bilo bolje prije ili je bolje sad – neka svako da sam za sebe.