Uhhhhhh

Znao sam. Desilo se upravo ono što sam i napisao da će se desiti.

Iz godine u godinu sve teže podnosim mamurluk. Glava mi se raspada. Valjda je to zbog dimenzija, ali ja kad dobijem glavobolju to je kao kad guverner Californije (Arnold Schwarzenegger) ima upalu mišića. Postoji li na ovom svijetu ijedan racionalan lijek
protiv mamurluka? Imam osjećaj da će ljudi prije izmisliti lijek za AIDS nego da će neko naći način da se jutro poslije cuganja osjećam normalno. Na svu sreću nisam imao bliskih susreta sa keramikom, ali i to je bilo jako blizu.

Probao sam ja razne načine za povratak u život (rasol, kisele supe i tarhane) ali i dan danas mi je muka kad se sjetim kako me je preveslao stari „zajebant“ Đuro kada me nagovorio da nakon cjelovečernjeg pijanstva popijem čašu punu agde od baklave. Sedam dana sam se borio za život kako mi je loše bilo. Povraćao sam kao ona fontana ispred gradske kafane. Nakon sedam dana, blijed k'o zdrav Kinez sam ga pitao šta mu je to trebalo a on mi je lakonski odgovorio: “Ja budale, đe'š to popit'?“. Klasični zenički zajeb...

Sam doček Nove godine je bio jako lijepo organiziran kao i godinama prije u Avantiju. Ekipa je bila dobro raspoložena i rasplesana. Sve je bilo propraćeno sa izuzetnom količinom logistike (hrana i piće), čak po mom skromnom mišljenju klope je bilo i previše. H. je plesala cijelu noć a ja sam se igrao tankera u nekoj od svjetskih luka - bio sam svezan nekim nevidljim sidrom za stolicu. Faze sjedenja sam prekidao samo kod čestih odlazaka u toalet i pri čestitanju nove godine. Valjda starim, ali fakat me više nijedna pjesma ne može natjerati da zaplešem.

Jutro (čitaj dan) poslije praćen groznim mamurlukom sam izašao na snijegom zavejane ceste i vidio da Zenica može biti jako lijepa u ovom zimskom ugođaju. Čak je i zrak bio znatno čišći nego inače. Na moje veliko iznenađenje dosta kafića u gradu je radilo pa sam čak mogao birati gdje da popijem prvu kafu u ovoj godini i da zalijem aspirin C koji sam ponio za razbijanje mamurluka. Čuo sam da je grad bio jako miran i da su hitna i policija (koja je bila posebno pripremljena za ovaj doček) imale jako mirnu noć za razliku od prethodnih vjerskih praznika.

Na drugi dan dočeka uputio sam se kući jer nisam spreman nastaviti tamo gdje sam stao noć prije.
Znate šta, ne bih ja ni pio toliko, ali ne mogu valjda trijezan dočekati 2009-u! Pa toliko su me svi isprepadali njome...