Kod "Škrte"

Neki dan sam imao jednu jako neobičnu situaciju. Da se nije desila meni vjerojatno bih se dobro nasmijao. Sretnem jednog poznanika i dogovorim sa njim neku vrstu poslovnog sastanka i on mi reče da se možemo naći u podne u slastičarni „Jabuka“. Mrtav hladan odgovorim potvrdno i završim razgovor. Spremajući telefon u džep zapitam se gdje se nalazi ta slastičarna? Hodao sam tako gradom i razmišljao i da apsurd bude već pitao nekoliko čaršijskih ljudi gdje je „Jabuka“ ali niko mi nije znao reći. Kada sam već pogubio živce zapitah radnicu koja radi u jednom kafiću i ona mi pokaza na famoznu slastičarnu kod „Škrte“. Pobjesnio sam u sebi i zapitah se da li je moguće da neko, makar je doselio nedavno, ne zna da je to kod „Škrte“ a kod mlađe Zeničke raje kod „Mime“.

Za tu slastičarnu ja znam više od četrdeset godina. Sjećam se jako dobro starog djedice kojeg su svi redom zvali „Škrto“ navodno zato što nikad nikom nije davao vode kada bi mu zatražio nego ih je slao na obližnju „konjsku česmu“. Njegovi kolači su bili tako specifični i što je kuriozitet nisu se do današnjeg dana promijenili. Nisu kao ovi novokomponovani kolači koji imaju toliko margarina da ti nakon dva pojedena holesterol ode do vrijednosti koje garantuju bolnički krevet. Mislim da nema Zeničanina koji nije bar jednom kao dijete probao njegove zimske sladolede. To su okusi koji te garantovano vraćaju u prošlost. Nakon smrti starog „Škrte“ radnju je naslijedio njegov sin (mislim da se zvao Mustafa) koji je takođe umro prošle godine. Danas radnju vode njegova djeca Mima i Muris uz veliku pomoć Miminog muža Nečka.

Desetljećima već u toj radnji sjede stari Zeničani i ispijaju bozu, limunadu i špricer. Moram zaključiti da bez obzira na promjene vlasnika ta radnja nije izgubila svoj šarm.

Boza (piće od kukuruznog brašna) je specifična za ovaj lokal. Postao je običaj u Zenici da goste iz inostranstva ljudi vode na ovo osvježavajuće piće jer je to nešto specifično i originalno. Nadam se da Mima već sad obučava svog sina, malog Mešu, kako da vodi tu Zeničanima omiljenu slastičarnu jer ne mogu zamisliti da nove generacije piju nove sintetičke nebuloze pored ukusne boze.

Pišući o ovome toliko sam ogladnio da odoh da pojedem „čupavac“ u „Jabuku“.