Hallo taxi

Kad sam danas birao o čemu ću pisati djevojka me skoro napala: „Kako ne znaš o čemu ćeš pisati a danas u podne je protest zeničkih taxista?! Zar oni nisu zaslužili da ih podržiš barem postom o njima?"

I složio sam se, jesu. Taxisti danas u podne imaju protest kojim (koliko sam shvatio) izražavaju svoje nezadovoljstvo zbog stanja u kojem se nalazi njihova djelatnost. Ujedno tako pružaju podršku tuzlanskim taxistima. Loše stanje Taxi službe u Zenici je najviše rezultat lošeg odnosa države prema njima. S jedne strane imate regularne, registrovane taxiste koji su obavezni plaćati svaki mjesec porez državi. S druge strane imate neregularne taxiste, takozvane „divljanere" koji ne plaćaju nikom ništa. I tih divljih ima duplo više nego regularnih.

Naravno, kao i u svim oblastima i tu se država ponaša kao idiot i ne radi ništa na suzbijanju ovih divljih. Tako da se tu stvorio jedan krug, vrzino kolo koje uništava tu nekad jako razvijenu djelatnost.

Mnogi su skloni kritikovanju taxista kako su skupi, kako je dobro da postoje „divlji" koji su jeftiniji i slično. Ja se ne slažem jer sam nekako uvijek smatrao Taxi nekom vrstom nužde. Prije se koristio kad nemaš drugog izbora i znalo se – taximetar i plati koliko se voziš. Imao si mogućnost da nazoveš centar i da dobiješ taxi u roku nekoliko minuta gdje treba. Takođe su taxisti bili poznati kao posebna snaga koja se držala zajedno i koja je mogla izvršiti i veliki uticaj u gradu.

Danas svi okreću glavu od ovog problema. Ja sam bio nemalo iznenađen kad sam jednom sa djevojkom čekao prevoz i kada je ona uporno stajala na stanici i „birala". Nisam shvatio šta radi dok mi nije rekla da pazi da li je taxi u koji će sjesti čist i čitav (jer ne voli da se vozi u konzervama). I naravno – da ima oznaku da je regularan. Za one koji se ne sjećaju – to je ona žuta oznaka na kojom crnim slovima piše TAXI. I to nisu ona auta koja za vama sviraju i oni vozači koji vas na taxi stajalištu vuku za rukav i nude prevoz. Pravi taxista sjedi u autu i čeka svoje putnike. Ili kruži po gradu.

Iskreno se nadam da će se neko nekad sjetiti i riješiti i njihove probleme i omogućiti im da budu baš pravi. Da ne bude po onoj staroj narodnoj „Došli divlji i istjerali pitome!"