KPD

Prije neki dan u „Džunglu“ , radnju moje djevojke (dođeš mi lovu za reklamu, H.) ušla je teta tražeći suvenir koji simbolizira naš grad. Ponudili smo joj makete i reljefne slike „Konjske česme“ i Hadžimazića kuće. Nju to baš i nije dirnulo jer misli da nekom van Zenice to neće značiti ama baš ništa. Nakon dužeg mozganja smo skontali da je jedini znak prepoznatljivosti našeg grada KPD (Kazneno popravni dom) Zenica.

Smještena u samom centru grada ta austrougraska građevina je decenijama primala razne likove koji su bili u sukobu sa zakonom. Nakon drugog svjetskog rata tamo su bili smješteni oni koji nisu bili istomišljenici sa tadašnjim režimom, a kasnije su abonenti postali kriminalci, ubojice i oni koji su zagrizli u privredni kriminal. Tako je naš grad bar nakratko ugostio razne face o kojima smo mogli čitati u novinama. Ležali su tu Šešelj, obojica Ćela iz Sarajeva, ležao je čak i onaj koji je Hakiji presudio čakijom, opjevan u pjesmi Zenica blues Zabranjeg pušenja.

Mene su kao malog (a sad sam kao veliki) pokojni roditelji vodili u restoran KPD-a gdje su tada pekli najbolje ćevapčiće u gradu. Na svu sreću to je bio moj jedini posjet toj ustanovi jer moje načelo „uvijek na ivici - nikad u marici“ je urodilo plodom. Mada se nikad ne zna jer kako stvari stoje na ovim prostorima se ne možeš kandidovati za predsjednika ako nemaš zatvoreničkog iskustva.

Jako mi smeta položaj te ustanove jer mislim da se zatvor tog tipa treba nalaziti negdje podalje od grada. Redovito mi se probudi osjećaj nelagode kada prolazim kraj zidina, a da se ironija ponovo umješa u moj život - mlađi brat mi se oženio i kupio stan sa pogledom na KPD.

Ako se pomisli na prve postulate ekonomije u kojim se spominje iskorištavanje prirodnih dobara (u Gradačcu šljiva, u Hercegovini vinova loza i sl.) tada se Zeničani trebaju žestoko zamisliti zašto je baš kod nas napravljena kaznionica.

A nakon svega ne mogu da se ne sjetim jedne cinične dosjetke mog prijatelja koji me pitao zašto je u Zenici napravljen KP dom. Na moje „ne znam“ on je odgovorio: „Zato da Zeničani ne bi išli daleko od kuće“.

Ko zna? Možda je to i istina.