Koncerti

Ne znam da li se neko od vas sjeća kada je posljednji put u Zenici održan neki koncert? Ja svakako ne. Šta se promijenilo u našem gradu pa da nas uporno zaobilaze pjevači iz zemalja regiona (kako to vole nazivati današnji mediji) a nekada su rado dolazili u naš grad?

Mislim da se stariji jako dobro sjećaju koncerata u sklopu rođendana Radio „Zenice“ koji su se održavali na stadionu. Svakog 21-juna mogli smo gledati sve najbolje Jugoslovenske rock grupe koje je dovodio tadašnji voditelj a danas poduzetnik Josip Dujmović. I mimo tog tradicionalnog koncerta često su dolazili u naš grad velikani rocka u tadašnjoj državi. Sjećam se jako dobrih koncerata Leb i sol, Električnog orgazma i Zabranjenog pušenja u dvorani Bilmišće. Održavali su se koncerti i na Papirnoj gdje su gostovali Drugi način i Galija koji su bili obožavani od strane Zeničke raje. Bilo je i u „Šenu“ zanimljivih gostovanja gdje su gostovali Rambo Amadeus, pokojni Dino Dvornik i još mnogi drugi.

Svirke na stadionu su bile rezervirane za najveće zvijezde: Čolu, Brenu i Bijelo dugme. Bijelo dugme je posebna priča jer su oni i počeli svirati u Zenici, još dok su se zvali grupa Jutro. Po nekim čaršijskim legendama baš u holu Industrijske škole su sami sebe „prekrstili“ u Bijelo Dugme. U holu industrijske škole su nekada svirali i Dado Topić sa grupom Time, Josipa Lisac i mnogi drugi muzičari kojih se i ja, ovako star, slabo sjećam.

Danas je potpuno druga priča. Ako se pod koncertom podrazumijeva događaj u kojem učestvuju: izvođač koji stoji na bini i pjeva i publika koja je odvojila namjenski vrijeme i novac da bi čula tog izvođača, onda slobodno mogu reći da je u zadnje vrijeme koncerata bilo zanemarivo malo. Tu ne računam medijsku promociju jedne telefonske kompanije koja nam je ljetos dovela Zabranjeno pušenje. Tu ne ubrajam ni Panetov festival koji okupi veliki broj zvijezda, nešto onih koje još jedva tinjaju a veći broj nekih koje se pokušavaju upaliti. Bude tu i pravih zvijezda, podijele se i neki automobili i neke nagrade. Ali se ne prodaju karte i zbog toga to i ne smatram koncertom.

Od koncerata koji su se desili u to neko „skorije“ vrijeme jedino mogu izdvojiti „Dubioza kolektiv“ koji je održan ljetos. Prije toga je bio koncert pokojnog Tošeta za rođendan Radio Zenita, a to je bilo u decembru 2006. U istom tom mjesecu je na Bilmišću gostovao i Mostar Sevdah Reunion koji je godinu kasnije trebao gostovati na istom mjestu. Međutim, iz nekih razloga nisu se pojavili.

Osjećam se jadno kada u novinama ili na netu pročitam kako, recimo „Hladno pivo“ svira u Vitezu. Ljudi moji, ja sam prije rata išao u diskoteku u Vitez da se ismijem jer se tamo u plesalo kopačkama.
Prije nekih tri-četiri godine u „Klubu 072“ je gostovala grupa „Pips, chips and videoclips“ i ja sam otišao sa jednim prijateljem na koncert dobrih pola sata ranije jer sam kontao da će biti gužva obzirom da je taj prostor mali. Mom iznenađenju nije bilo kraja kada je počeo koncert a ja izbrojao tridesetak ljudi. Nekada se u „Šenu“ i na ocvale rokere tipa Jure Stublića znalo okupiti tri stotine ljudi.

Današnje stanje po pitanju koncerata me najviše podsjeća na jednu ustajalu žabokrečinu koju možda razbiju momci i djevojke okupljeni u skupinu PES Zenica (Prva eksperimentalna scena Zenica) koji namjeravaju razbuditi ovaj odavno muzički zaspali grad.

Za sredinu marta je najavljeno otvaranje gradske Arene koju bi trebao otvoriti Zdravko Čolić i ne sumnjam da će Arena tada biti popunjena do posljednjeg mjesta. Da li će nakon toga ista ta Arena biti rezervisana za neku drugu vrstu muzike koja zasigurno može skupiti dovoljno zainteresovanih ostaje da se vidi.