Zdravstvo i banke

Po nekim mjerilima Zeničani bi morali biti sretni ljudi.

Prije rata je je bila samo jedna bolnica u kojoj su se obavljali svi mogući pregledi. Sada imamo desetak privatnih klinika koji brinu za zdravlje naših sugrađana. Ista stvar je sa stomatološkim ordinacijama i specijaliziranim optičkim radnjama. Prije rata se znalo da kad ti treba lijek odeš u jednu od četiri apoteke ili Boris Kidrič koja je radila non-stop. Danas imate dvadesetak apoteka razbacanih po svim dijelovima grada.

Laik bi zaključio da nam je onda opće zdravstveno stanje sigurno duplo bolje kad imamo toliko ustanova koje brinu za zdravlje ljudi. Svjedoci smo nečeg sasvim suprotnog. Umiru ljudi od trideset do pedeset godina skoro svakodnevno. Endemski su slučajevi kada neko prebaci osamdesetu a to je prije bilo sasvim normalna dob za sravnjavanje računa sa Svevišnjim.

Po nekima je glavni uzrok stresni način života a po drugima nedostatak sistematskih liječničkih pregleda što je prije bila obaveza svakog zaposlenog, svakih šest mjeseci. Jeza me spopadne kada čujem floskulu koja se rabi vjerojatno samo na ovim prostorima: „Umro je, a jadan nikad nije kod doktora otišao“.

Pa i jeste umro zbog toga. Da je išao na vrijeme bi mu se možda otkrilo „to“ što ga je odvelo sa ovog svijeta pa bi mu se možda moglo pomoći. Moj pokojni otac nije znao ni koja je krvna grupa a kamoli da je išao doktoru. Kada mu je otkriven karcinom prostate već je bilo kasno. Da je imao redovite sistematske preglede taj bi se karcinom vjerojatno ranije otkrio i bilo bi ga lakše riješiti. Svi mi znamo bar nekog ko je umro rano a da nije išao liječniku nikad ili vrlo rijetko.

Druga stvar o kojoj pišem danas su banke. Prije rata su bile samo tri a danas ih ima više od deset i isto toliko mikrokreditnih organizacija. Pomislio bi čovjek da se ovdje obrće ogromna lova. Istina je sasvim drugačija. Ovdje se dijele krediti šakom i kapom i muze se financijski izmučen narod. Kome ni to nije dovoljno kredit može dignuti kod kamatara. Kod njih pod hipoteku dajete svoje ekstremitete koji će vam biti uredno polomljeni ako na vrijeme ne vratite ogromne kamate koje vam oni odrede.

Nakon svega se čovjek zapita kako onda mi ne živimo bolje? Imamo banaka a svi kukamo kako nemamo para, imamo dvadesetak privatnih klinika a sve je više bolesnih i umrlih.

Gdje je onda greška?